Promislite i pokušajte se sjetiti poznajete li ikoga tko ne voli krumpir!

Postoje oni koji su ludi za pomfritom, oni koji obožavaju pire ili na salatu, kao i oni koji bi jednostavno preskočili pile i odmah krenuli s krumpirom u najklasičnijoj nedjeljnoj varijanti, iz pećnice. Ja ga volim i u onoj najbedastijoj varijanti, skuhanog u kori i začinjenog s malo soli i maslinovim uljem.

Krumpir može podnijeti svaku vrstu obrade, kuhanje u vodi ili na pari, prženje, pirjanje, pečenje!

Možda je pretjerano reći da nam je krumpir važan poput kruha, ali zasigurno ga može zamijeniti.

Andski dio Južne Amerike djedovina je krumpira i osnova prehrane (uz kukuruz) tamošnjih stanovnika.

Na tržnicama Ekvadora, Perua, Bolivije glavnu ulogu ima krumpir u svim bojama i veličinama. Ljubičasti, crveni, divovski, duguljasti, bijeli, zvjezdasti, narančasti, patuljasti. Vreće krumpira poslagane u goleme hrpe ili položene ispod štandova svjedoče da je naš pristup tom univerzalnom gomoljastom plodu zapravo iznimno površan i ograničen. Kod nas vlada bijeli ili žuti, eventualno s crvenkastom korom, te batat, a okus od brašnastih do kompaktnijih, slađih i manje slatkih.

Krumpir može podnijeti svaku vrstu obrade, kuhanje u vodi ili na pari, prženje, pirjanje, pečenje. Može služiti kao omot, na primjer ribi ili kao osnova za slanu tortu ili roladu, a može postati kroket ili juha.

Pire od krumpira stavlja se kao pokrivalo za englesku shepard pie, iliti pastirsku pitu, sjajno jelo od mesa i povrća ili, u vegetarijanskoj verziji, samo povrća s grahom ili lećom, koji se stave u vatrostalnu ili glinenu zdjelu, pokriju pireom i zapeku u pećnici.

Što reći za torte od krumpira koje također mogu koristiti pire, ali i krumpir narezan na listiće. U sredini mogu biti nadjevene šunkom, salamom (odlična s kulenom!), raznim vrstama sira (preporučam dimljenu verziju!), graškom, kobasicama, tvrdokuhanim jajima, tunjevinom. Ako je pripremamo s pireom ili već kuhanim krumpirom, dovoljno ju je zapeći s gornje strane, u suprotnom će krumpir trebati narezati na vrlo tanke listiće ili naribati i peći malo duže.

Postoje dva recepta s krumpirima koja kod mene imaju poseban status, prvo, jer su estetski nenadmašna, drugo, jer posjeduju vlastito ime! Hasselback i Duchesse!

Ovaj prvi osmislio je švedski kuhar Leif Edison, 1953. godine, u štokholmskom restoranu Hasselbacku. Krumpir se nareže na tanke listiće tako da na donjem dijelu ostane cijeli. Listići se rašire poput harmonike te se napune maslacem, začinskim travama, slaninom, pa se zapeku u pećnici. Kad po vrhu poprime smećkastu boju, stvarno izgledaju privlačno!

„Pommes Duchesse“ jedno je od najpoznatijih jela francuske kuhinje. Dekorativni „zvrkovi“ pripremaju se od pasiranog kuhanog krumpira, mlijeka, maslaca i žumanjaka. Tipičan, vrlo dekorativan oblik ostvaruje se upotrebom slastičarske vrećice. Nakon toga se zapeku u pećnici, dok se ne dobije hrskava gornja strana, a unutrašnjost ostane mekana.

Koliko ima ljudi, toliko ima recepata za pečeni krumpir. Treba li ga staviti u već zagrijano ulje ili ne, promiješati ga dok se peče, koristiti vrlo visoku temperaturu ili 180 ili grill opciju, prethodno ga kuhati pet minuta ili ga ostaviti u hladnoj vodi? Pretpostavljam da svatko ima svoju tajnu, kao što svatko ima svoje najbolje krumpire i svoju pećnicu.

Još jedan recept s tisuću varijanti je salata od krumpira. Postoje minimalisti koji joj dodaju samo luk, ulje, sol i papar. Korak od njih su oni koji u zdjelu ubace šaku rokule ili matovilca. Barokni tipovi vole salatu od krumpira obojiti dodajući joj rajčicu, masline, tunjevinu, jaja, slaninu, papriku..